Harper's Bazaar Srbija

24 SATA SA: Jovana Krneta

Zavirite u dinamičnu svakodnevicu jedne od naših najuspešnijih manekenki.

 fotografija DANILO CEKOVIĆ

Modne revije najvećih svetskih modnih kuća, letovi s kontinenata na continent i profesija koja iziskuje mnogo odricanja, svakodnevica su jedne od naših najuspešnijih modela. Razgovaramo o radu u modnoj industriji, reviji u Njujorku, crtanju, umetnosti i inspiracijama za umetničko izražavanje…

8:00 Budim se i prvo uzimam telefon jer sam u toku noći dobila poruke i mailove od bukera, kao i zahteve za posao ili dopune rasporeda, kako od J’s management agencije, tako i od drugih agencija.

8.30 Pravim čaj i zapisujem san ili prve jutarnje misli, osećanja i skiciram u svesku, pre nego što ustanem iz kreveta.

9.00 Jutarnju rutinu nege započinjem CeraVe Foaming Clenserom za normalnu do masnu kožu. Kako uvek imam u zalihama hidrantne maske za lice koje sam donela iz Tokija ili Seola, stavljam Innisfree koreansku masku za lice sa zelenim čajem i masiram delove lica i vrat ohlađenim rolerom. Prija mi već dok vam pričam o tome.

9.30 Oblačim se, udobno i slojevito jer ću ceo dan provesti u hladnom hangaru gde se održava Alexander McQueen revija. Skidam masku sa lica i nanosim Clarins My Re-Fresh roll-on za oči na podočnjake i malo neprevaziđenog NARS Radiant Creamy Concealer korektor u nijansi vanilla.

11.00 Pakujem svesku, olovke, bojice, proveravam gde se nalazi lokacija revije. Google kaže podjednako vremena mi treba peške i metroom, odlučujem da se prošetam Bruklinom dok slušam svoju playlistu.

11.30 Stižem na lokaciju, na ulazu u backstage sedi kasting drektor sa asistentima oobradovali su se kada su me videli, poželeli mi dobrodošlicu, štiklirali ime na spisku i usmerili me na raspored, ovim redom: proba-šminka-frizura-presvlačenje u prvi look-backstage fotografisanje – show time. Već me prolaze žmarci, uvek sam uzbuđena na dan revije.

12.30 Odlazim sam do štendera gde stoji kožni kombinezon koji su dan pre krojili po mojoj meri. Obuvam papuče i oblačim bademantil koji stoji pored looka sa papirićem na kome piše moje ime. Stajem u line-up i kada se sve devojke okupe, koreografkinja koju sam upoznala pre šest godina na mojoj prvoj Valentino reviji, usmerava nas kako da hodamo – ne preterano brzo ni sporo, jako i samouvereno, “Slusajte muziku i ne secite ćoskove, vodite računa o svim kamerama, ima ih pet”.

13.30 Nakon probe, počinje šminkanje. Uvek se rado ispričam sa šminkerima, čujem nove tračeve iz sveta mod. Smatram da je razmena ovih priča od velike je važnosti, one održavaju modni svet živim.

“Uvek sam primećivala sve stilizovane ljude iz modnog sveta tokom Nedelje mode i fotkala ih po gradu. Ova fotografija nastala je ispred ulaza na McQueen show”.

14.00 Tokom šminkanja s leđa mi prilaze manekenke koje poznajem od ranije. Uvek se oduševimo jedna drugoj kada se sretnemo. Nekada se ne vidimo po mesec, dva, ili čak i po dve godine, ali susret je uvek poseban.

14.30 Make-up je prirodan – krema, hajlajter i minimalno korektora. To volim. S’obzirom na to da sam tri godine bila ošisana na kratko, samo prođem pored sektora za kosu da mi štrikliraju ime. Frizeri se uvek našale na moj račun: “Oh you lucky girl, let me put a bit of hairspray…

U backstage-u, muški modeli dok čekaju na red da im se završi frizura i šminka pred početak revije”.

15.00 Dok ne krenu da nas presvlače za show pronalazim ćosak na podu gde ispijam kafu, vadim svesku i krećem da skiciram crteže. Ovo je način da ispričam priču iz svog uzbudljivog života i prenesem različite kulture, gradove, kao i ženske priče nas koje smo mlade hrabro uletele u ovu industriju koja je s jedne uzbudljiva i prelepa, a sa druge iscrpna i rigorozna.

16.00 Uleće koreografkinja i glasno izgovara: “Neka sve devojke budu kod svojih štendera za petnaest minuta”. Sve stane na sekund, pa se ubrza duplo. Šminkeri šminkaju brže, frizeri kidaju kose, devojke se histerično smeju ili se samo ćute. Ja udahnem duboko, zažmurim, otpijem puno vode i odem poslednji put do toaleta.

16.30 Tri dresera me oblače, jedan stavlja nakit, drugi obuva štikle, a treći oblači korset i kožne đantalone. Pitaju me da li se dobro osećam i govore mi da izgledam prelepo, prate me do mog broja na podu u line-upu za show. Ulaze fotografi u backstage da fotografišu, šminkeri setuju make-up i sve se odvija neverovatnom brzinom. Ispred mene u line-upu prelepa Afroamerikanka nosi haljinu sa resama, dve dreserke sede na podu i češljaju rese kako bi savršeno padale tokom hoda pistom. Deluje smirujuće, pa sam i ja počela da prolazim prstima kroz rese ne bih li se smirila i iskljucila iz haosa oko sebe, te izašla na pistu u svom moodu.

“U line-upu, 22. po redu. Fotkano iz dosade dok čekam u redu da počne revija. Foto-aparat je poslednje što ću držati u ruci pred izlazak na pistu.”

17.00 Muzika kreće, show počinje. Nastaje tišina u prostoriji i prva devojka izlazi na pistu, pratim na ekranu šta se dešava dok koreograf sa slušalicama na svakih 20 sekundi govori go puštajuci manekenku po manekenku na pistu. Srce mi lupa sve jače i deluje da će da iskoči što sam bliže izlazu na pistu. U sebi govorim sebi magične reči, sećam se najsjajnijeg trenutka u svom životu i izlazim hodajući ka svom cilju čim koreografkinja izgovori moje ime,  Joanna. Vidim samo svetla, slušam muziku, pratim samo svoj unutrašnji osećaj, kao da nisam prisutna, a u isto vreme sam nikad prisutnija. Sva trema nestaje, ostaje samo apsoutno prepuštanje dok koračam pistom.

17.15 Show je gotov, svi aplaudiraju i slave dizajnerku Sarahu Burton, grle je i čestitaju na još jednoj uspešnoj reviji. Dobijamo poklone, McQueen torbu i patike iz poslednje kolekcije. Već sam se presvukla i jedva čekam da zgrabim šampanjac koji se uveliko služi.

18.00 Sve one divne devojke, dizajneri, šminkeri, stilisti, kasting direktori, ljudi iz mode, ovog trenutka postaju sasvim obični ljudi. Pričamo, smejemo se i razmenjujemo utiske. Upoznajem nove ljude i slavim još jedan uspešan show, ponosna i srećna.

19.00 Odlazim pešice, srećem Kayako, manekenku iz Japana koja kao i ja ima kratku kosu. Pitam je da li će ići na after party ali kaže mi da ima let za Japan rano izjutra. Pozdravljam je i nastavljam. Uvek sa sobom nosim svoj oldschool Minolta film kameru koju sam kupila u Japanu, kojim beležim sve važne trenutke, fotkam modele, ljude na reviji, ulice i grad…

20.00 Spakovala sam se, to je prvo što sam uradila kad sam dosla u stan jer me adrenalin i dalje ne pušta i nemam mira. Letim ujutru za Pariz, ponovo menjam vremensku zonu, a nisam ni ovaj jet leg prebrodila. Čekam da prođe vreme do početka after partyja na Menhetnu.

“Veče nakon završetka revije, pogled na zalazak sunca i Nju Džersi sa balkona u Njujorku”.

21.00 Crtam sebe kako češljam rese na haljini, ovaj trenutak je ostavio na mene najjači utisak.

22.00 Tonem u san jer moje telo ne može više da izdrži. Sutra u avionu ću se kajati što sam propustila McQueen after party….

FAVORITI JOVANE KRNETE

#1

Half-light collected poezija od Frank Bidart, knjiga koja potpuno otkriva najdublje ljudske emocije, i svaki put kada joj se vratim budi u meni nova, skrivena osećanja za koja ni sama nisam znala da postoje. Ne nužno lepa, ali pomešana i ekstravagantna.

#2

Blue is the Warmest Color od Abdellatif Kechiche. Film koji je najviše uticao na moj pogled na svet i društvo u kom živimo, odrastanje i sazrevanje. Imala sam osamnaest kada je izašao i pored Lars Von Triera, bio je jedini nekomercijalni film koji sam do tada gledala. Apsolutno remek delo i način na koji je ljubav dve devojke prikazana u tri sata, sveobuhvatno, i dalje neprevaziđeno.

#3

Tokio, odmor za dušu, druga planeta, drugi svet. Mesto gde kada odem svaki put dobijam novu ulogu, oblik, doživim ponovno rođenje. Samo ovaj grad pruža osećaj lakoće za promenom.

#4

Zauvek ću najviše voleti da se šetam duž Sene, od 14. Arandismana sve do Bastille mogla bih hodati svaki dan. Ova šetnja piše knjigu u mojoj glavi i ostaje u Parizu večno.

#5

Album The Velvet Underground & Nico mogu uvek da slušam u bilo kom raspoloženju. Prosto je timeless.

“Poslednja izložba serije “Među oblacima” u galeriji “Štab”, nastala u periodu od poslednjih godinu dana, kroz putovanja. Većina radova je sa mnom prešla preko tri kontinenta i upoznala mnogle kulture ne bi li došla do Beograda.”

Fotografije: Jovana Krneta, PROMO

Najnovije