
Ako nešto volimo, to je dobar film koji nas odvede u drugi svet i na dva sata izmesti iz svakodnevice. Od prve napisane rečenice scenarija, preko oka direktora fotografije, do armije ljudi koja mesece i godine posvećuje jednom projektu, film je oduvek bio proizvod ljudske kreativnosti i saradnje.
Zato vest da Google DeepMind ulazi u višegodišnje partnerstvo sa studijom A24 izaziva zabrinutost među svim ljubiteljima sedme umetnosti. A24 nije bilo koji studio. Reč je o produkcijskoj kući koja je poslednjih godina izgradila reputaciju upravo zahvaljujući autorskim filmovima, originalnim idejama i spremnosti da rizikuje tamo gde veliki studiji igraju na sigurno. Kada takva kompanija odluči da sarađuje sa jednim od najvećih igrača u oblasti veštačke inteligencije, prirodno je zapitati se kuda filmska industrija ide.
Poslednjih godina publika već pokazuje znake zamora. Blokbastere sve više preplavljuju digitalni efekti koji često izgledaju veštački i nedovršeno. Scenariji deluju kao zanimljive ideje na papiru, ali retko uspevaju da ostvare svoj puni potencijal. Mnogi filmovi ostavljaju utisak proizvoda nastalog po proverenoj formuli, a ne dela iza kojeg stoji jasna autorska vizija.
U tom kontekstu, AI deluje kao sledeći korak u udaljavanju filma od ljudskog stvaralaštva.
Iako Google DeepMind i A24 tvrde da će umetnici biti uključeni u razvoj novih alata i da cilj nije zamena ljudi već unapređenje procesa rada, istorija tehnoloških promena pokazuje da obećanja često ne opstanu kada se pojavi mogućnost smanjenja troškova i ubrzavanja procesa proizvodnje.
Posebno je zanimljivo što se protivljenje ovakvom razvoju događaja ne čuje samo od publike. Kane Parsons, mladi reditelj filma Backrooms i jedan od talenata povezanih sa A24, javno je osudio generativnu veštačku inteligenciju, nazivajući je simptomom kulturnog i ekonomskog propadanja.
Naravno, zagovornici veštačke inteligencije ističu da se ona može koristiti za rešavanje tehničkih problema, poput korekcije osvetljenja ili pojednostavljivanja postprodukcije. Takve primene same po sebi nisu nužno problematične. Međutim, granica između asistencije i zamene često je mnogo tanja nego što se predstavlja.
Pravo pitanje nije da li AI može da pomogne filmskoj industriji. Pitanje je šta će se dogoditi kada studiji shvate da algoritam može da napiše dovoljno dobar scenario, generiše konceptualne ilustracije, kreira muziku ili zameni deo kreativnog tima. Kada profit postane važniji od autorskog izraza, teško je verovati da će industrija izabrati skuplji i sporiji put.
Foto: Profimedia
Tekst: Natalija Kunić

