
Ako pokušavate da usvojite svesniju rutinu nege, lak za nokte može delovati kao proizvod koji bi trebalo potpuno izbaciti. Ipak, takozvani „netoksični“ lakovi postoje — ali ne baš u potpunosti kako se često predstavlja.
U stručnoj analizi se navodi da se pod pojmom netoksičan podrazumevaju lakovi formulisani bez određenih štetnih hemikalija koje su uobičajene u klasičnim proizvodima, poput formaldehida, formaldehidnih smola, toluena i TPHP-a. Ove supstance dovode se u vezu sa iritacijom disajnih puteva, hormonskim poremećajima i dugoročnim zdravstvenim problemima.
Međutim, naglašava se i da ne postoje jasni propisi koji regulišu upotrebu izraza „netoksičan“, što može zbunjivati potrošače. U praksi, ovaj termin se više koristi u marketinške svrhe nego kao stroga medicinska kategorija. Većina savremenih lakova na tržištu danas se proizvodi bez nekih ranije spornih sastojaka, ali nijedan lak nije u potpunosti „netoksičan“ u najčistijem smislu, jer je reč o hemijskim proizvodima namenjenim da prijanjaju za keratin.
Ipak, oznake na pakovanjima mogu imati određenu vrednost. Na primer, sve češće se sreću formule označene kao „3-free“, „5-free“, „7-free“ ili čak „10-free“, što znači da ne sadrže određeni broj potencijalno problematičnih hemikalija. Iako potpuno bezhemijski lakovi ne postoje, sigurnije formulacije svakako postoje.
Štetni sastojci koje „netoksični“ lakovi najčešće izbegavaju:
- formaldehid
- toluen
- dibutil-ftalat (DBP)
- formaldehidna smola
- kamfor
- ksilen
- trifenil-fosfat (TPHP)
Kada je reč o razlozima za izbor ovakvih proizvoda, stručnjaci ukazuju na to da se neke hemikalije iz klasičnih lakova mogu apsorbovati kroz nokat ili udisati tokom nanošenja, kao i da se određene supstance mogu vremenom nagomilavati u organizmu. Upotreba „netoksičnih“ formula može smanjiti ponovljenu izloženost, naročito kod osoba koje redovno rade manikir.

Posebno se ističe i rizik za zaposlene u salonima
Problem obično ne nastaje pri povremenoj upotrebi, već kod dugotrajne i svakodnevne izloženosti, naročito u loše provetrenim prostorima.
Za većinu zdravih osoba koje lak koriste povremeno, sistemski rizik je veoma nizak. Ipak, trudnice, osobe sa astmom, osetljivošću na hemikalije, ekcemom ili kontaktnim dermatitisom, kao i osobe sa oslabljenim imunitetom, trebalo bi da razmotre upotrebu blažih formulacija kako bi smanjile dodatne rizike. Takođe se navodi da ovakvi lakovi manje isušuju nokat i kožu oko njega, što smanjuje pojavu mikropukotina i oštećenja zaštitne barijere. Oštećen nokat je podložniji gljivičnim infekcijama, posebno na stopalima.
Kada je reč o gel lakovima, i oni mogu biti „netoksični“, u zavisnosti od sastava. Pojedini sastojci iz ove kategorije, naročito određeni akrilati i metakrilati, mogu izazvati alergijske reakcije ili preosetljivost ako nisu pravilno formulisani ili očvrsnuti. Posebno se ističe da monomeri poput HEMA ili HPMA mogu izazvati kontaktni dermatitis. Pored toga, agresivno uklanjanje gel laka može oštetiti nokat, čineći ga tanjim i slabijim tokom vremena, pa su nežniji pristupi i pažljiva primena ključni za očuvanje zdravlja noktiju.
Foto: Pexels

