Harper’s BAZAAR intervju: Boris Ćalić

O tišini kao stavu, teksturi kao jeziku i modi koja se ne objašnjava, već oseća

U modi Borisa Ćalića nema suvišnih linija, kao što u njegovim rečenicama nema viška reči. Sve je precizno, čisto i s razlogom tu. Njegov put – od crteža ženskih silueta u detinjstvu, preko studija u Beogradu i Londonu, do rada sa Roksandom Ilinčić – oblikovao je dizajnera čiji je izraz tih, ali nepokolebljiv. U vremenu koje glorifikuje brzinu, vidljivost i efekat, Boris Ćalić bira tišinu, pažnju prema materijalu i jasnoću misli. Njegove kolekcije nisu refleks trendova već misaoni prostori, u kojima se osećaj pretače u formu, a minimalizam postaje sredstvo introspekcije.

U razgovoru za Harper’s BAZAAR Srbija, Boris Ćalić govori o kreativnim počecima, iskustvima koja su ga formirala i svojoj novoj kolekciji Sculpted Horizons, koja redefiniše žensku snagu kroz tišinu, prisutnost i izbor.

Harper's BAZAAR intervju Boris Ćalić

Vaš kreativni put započeo je crtežima ženskog tela. Da li i danas gradite siluetu linijom na papiru, ili je vaša misaona mapa danas drugačija – više u teksturi, pokretu, materijalu? 

Boris Ćalić: Još kao dijete, imao sam potrebu da zabilježim žensku siluetu — uzimao bih knjige iz roditeljske biblioteke i u njima ostavljao crteže. Ti prvi, nesvjesni potezi vremenom su dobili formu mog profesionalnog puta. Kroz školovanje sam usavršavao crtež kao sredstvo izražavanja, a likovnost je postala temelj mog dizajnerskog jezika. 

Danas, i dalje započinjem svaku kolekciju crtežom. Linija mi daje arhitekturu misli. Istovremeno, važan segment procesa je i drapiranje na lutki — ono mi omogućava da istražim formu u prostoru, da dodirnem pokret. Nekad i sam materijal vodi proces – njegova tekstura, način na koji pada, izazove u meni ideju koju zatim pretočim u crtež. To je dijalog – između ruke, tkanine i prostora. 

Rođeni ste u Podgorici, školovali se u Londonu, radili sa Roksandom Ilinčić. Tri tačke – tri različita senzibiliteta. Kako se ti različiti svetovi prelivaju u vašem dizajnerskom jeziku danas? 

Boris Ćalić: Dodao bih i Beograd, gdje sam završio osnovne studije modnog dizajna – to je bila prva tačka oslonca, temelj koji mi je dao prostor da istražujem formu, koncept i stil. Beograd me otvorio ka različitim vrstama umjetnosti – od teatra do grafičkog dizajna – i naučio me kako jedan grad može oblikovati dizajnersku senzibilnost. 

Rad u ateljeu Roksande Ilinčić u Londonu bio je dragocjeno iskustvo – dao mi je uvid u to kako funkcioniše jedan međunarodni brend, koliko je važno izbalansirati kreativnost s komercijalnim segmentom. Vjerujem da je danas veći izazov kreirati novi, prepoznatljiv i nosiv dizajnerski izraz, nego praviti modu koja je isključivo avangardna i konceptualna. 

Podgorica ostaje moj lični prostor – mjesto unutrašnje tišine iz koje crpim osećaj za ravnotežu. Svaki od ovih gradova dao je drugačiji impuls mom izrazu, a njihov preliv danas oblikuje moj dizajnerski jezik – čist, jasan i usmjeren, sa stavom koji ne traži potvrdu. 

Harper's BAZAAR intervju Boris Ćalić

Iskustvo rada kod Roksande Ilinčić često opisujete kao ključno. Šta ste iz te saradnje poneli kada je reč o vođenju sopstvenog brenda, i gde danas povlačite granicu između ličnog izraza I profesionalne strategije? 

Boris Ćalić: Rad u njenom ateljeu mi je pokazao koliko je važno ostati dosledan sebi, čak i kada se brend razvija na svjetskoj sceni. Naučio sam da kreativnost i komercijalnost ne moraju biti suprotstavljene strane – mogu postojati zajedno, ako se balans postavi tačno. 

Danas mi je važno da svaki komad koji nosi moje ime ima jasnu autentičnost. Trudim se da pomjeram granice kada je riječ o izrazu, ali da nikada ne izgubim osnovnu liniju onoga što jesam. Profesionalna strategija je nužna – ona osigurava održivost i jasnoću. Ali ako ugrozite svoj identitet zarad brojeva, onda ni strategija dugoročno ne vrijedi. Granica je tamo gdje vizija ostaje netaknuta. 

Školovanje na London College of Fashion stavilo vas je u kontekst u kome se moda posmatra kao ozbiljan ekonomski i kulturni sistem. Kako je ta perspektiva oblikovala vaš odnos prema poslu I autorstvu? 

Boris Ćalić: To iskustvo mi je pomoglo da razumijem modu ne samo kao kreativni izraz, već kao kompleksan sistem u kojem se prepliću ekonomija, kultura i identitet. Naučio sam da je važno strpljivo graditi svoj put – postepeno, ali jasno. 

Kao autor, želim da budem prepoznat po konzistentnosti izraza i jasnoći ideje. Da komuniciram dizajn na način koji ne traži objašnjenje, već prirodno pronalazi svog posmatrača. Svijest o industriji me je  naučila koliko je važno znati kome se obraćaš, stvarati za svoju ciljanu grupu i razvijati autentične kampanje koje prenose poruku i emociju – bez suvišnih slojeva, ali sa identitetom koji se ne gubi. 

Često govorite o važnosti dodira, teksture, izbora materijala. Šta za Vas znači „dizajnirati sa osećajem“ u digitalnom vremenu kada se odeća često gleda kroz filter, a ne dodiruje? 

Boris Ćalić: Za mene dizajniranje počinje iznutra – stvaranjem slike žene kojoj je kolekcija namijenjena. Pitam se: ko je ona, šta je pokreće, kako zvuči njen svijet, gdje izlazi, šta nosi kada želi da bude najviše svoja? Taj proces zamišljanja otvara prostor za iskrenu emociju, i kolekcija nastaje iz osjećaja – ne iz trenda. 

Moja odjeća često „ne izlazi dobro na slici“, jer njena snaga leži u teksturi, težini tkanine, tišini kroja. To su stvari koje kamera često ne prenosi. Danas se taktilnost izgubila u lavini digitalnog predstavljanja, a dizajneri nerijetko više pažnje posvećuju estetici kampanje nego samoj kolekciji. 

Za mene, odjevni komad mora stajati sam za sebe – ogoljen, bez šuma i distrakcija. Ako u toj tišini uspije da zadrži pogled i izazove osjećaj – onda je autentičan. U suprotnom, sve ostalo je samo pakovanje. 

Dosledni ste minimalizmu i pročišćenim formama, u vremenu koje glorifikuje spektakl i viralnost. Kako se opirete toj potrebi za vidljivošću i ostajete verni svom jeziku? 

Boris Ćalić: Vjerujem da moda ne mora da viče da bi ostavila trag. Moj rad počiva na tišini forme, jasnoj misli i osjećaju koji dolazi kroz dodir, ne kroz šum. U vremenu koje glorifikuje trenutni efekat, biram da gradim postojanost. To je sporiji put, ali dugoročniji. 

Minimalizam mi nije estetski izbor, već prirodno stanje izraza. U njemu nalazim prostor za preciznost, snagu i autentičnost. Sve što ne mora da bude tu – uklanjam. Vidljivost me ne zanima po svaku cijenu. Zanima me istinitost. 

Kada biste definisali elegantan garderober savremene žene – koji bi komadi bili njegov temelj? 

Boris Ćalić: Elegantan garderober ne počiva na količini, već na jasnoći. Bijela košulja – oštro krojena, ali sa lakoćom u pokretu. Dobar par jeansa koji prati liniju tijela, bez pretenzije. Strogi kaput koji može da stoji sam za sebe kao izjava, ali i da ćuti kad treba. I haljina koja ne zavisi od trenda – može da se nosi u svako godišnje doba i uvek djeluje tačno. Osnova je u komadima koji ne traže pažnju, ali je uvijek dobiju. 

Koji komad za Vas predstavlja večni simbol jednostavnog luksuza? 

Boris Ćalić: Za mene je to savršeno krojena bijela košulja. Bez ukrasa, bez viška detalja, ali sa preciznošću i pažnjom u svakom šavu. Materijal koji diše, oblik koji poštuje tijelo – ona nosi luksuz u svojoj tišini i bezvremenosti. Jednostavnost koja ne traži potvrdu, a ostavlja neizbrisiv trag. 

Vaša najnovija kolekcija nosi naslov Sculpted Horizons. Šta za Vas predstavlja taj naziv i na koji način se njegova simbolika odražava kroz dizajn, atmosferu i poruku kolekcije? 

Boris Ćalić: Kolekcija Silent Horizons, nastala u saradnji sa Luštica Bay, bavi se ženom u njenom najličnijem prostoru — samoći. Ne onoj koja guši, već onoj koja oslobađa. U vremenu koje neprestano traži da budemo vidljive, glasne i dostupne, ova kolekcija bira tišinu. Povučenost ne kao slabost, već kao oblik jasnoće. Kao snaga koja se ne dokazuje — već postoji. 

Ova kolekcija je i dublja refleksija o granicama koje žena postavlja da bi ostala svoja. O unutrašnjim pejzažima koje često niko ne vidi, ali u kojima se odvija najvažniji dijalog – onaj sa samom sobom. Samoća ovdje nije odsustvo drugih, već prisustvo sebe. Prostor u kojem se briše spoljašnji šum, da bi se čuo unutrašnji glas. 

Odijela u boji pijeska, sa oštrim, jednostavnim linijama, i haljine koje padaju niz tijelo, otkrivajući leđa — svaki komad govori o toj napetosti između kontrole i prepuštanja. O spoljašnjoj mirnoći i unutrašnjoj dubini. O ženstvenosti koja nije nametnuta, već izabrana. 

Ova kolekcija nije samo odjeća — to je manifest ženstvenosti koja ne traži društvo da bi bila vrijedna, nego sama u sebi nosi moć, ljepotu i slobodu.  

Sculpted Horizons slavi taj trenutak mira, taj položaj postojanja koji je istovremeno fragilan i nepokolebljiv. 

Foto: Vedrana Vukojevic

Razgovarala: Natalija Kunić

Najnovije

Politika kolačića
Harper's Bazaar Srbija logo

Koristimo kolačiće i slične tehnologije za skladištenje i pristup informacijama na Vašem uređaju. Neke od ovih tehnologija su tehnički neophodne da bi vam pružile bezbednu, funkcionalnu i pouzdanu web stranicu. Takođe, želimo da postavimo opcione/dodatne tehnologije kako bi vam pružili najbolje korisničko iskustvo.

Dodatne informacije su dostupne na stranici politika privatnosti.

Neophodni kolačići

Ovi kolačići su neophodni za normalno funkcionisanje web sajta, jer omogućavaju osnovne operacije poput održavanja vaše sesije, obezbeđivanja sigurnosti i pravilnog rada ključnih funkcionalnosti stranice.

Analitički i kolačići trećih strana

Ovi kolačići nam omogućavaju da razumemo kako pristupate stranici i Vaše navike pregledanja (npr. pregledane stranice, vreme provedeno na stranici, klik na sadržaj). Oni nam omogućavaju da analiziramo performanse i kvalitet naše stranice i da otkrijemo moguće greške.

Omogućavanje ovih kolačića pomaže nam da poboljšamo naš web sajt.